5 najdražih božićnih slikovnica iz našeg adventskog kalendara: izabrali Ian i Neo
Ako dosad niste pročitali ove divne slikovnice, blagdansko je vrijeme i božićni praznici pravo vrijeme za ušuškavanje uz kakao ili čaj i čitanje ovih divnih slikovnica i po nekoliko puta. Drago mi je što su Ian i Neo odabrali kao prvu najdražu upravo Božićnu tišinu hrvatske autorice Višnje Anić koja tako iskreno prikazuje pravu obiteljsku atmosferu, ne samo za vrijeme blagdana, već i inače, te nas na samom kraju uvodi u pravu bit Božića u kojoj uvijek vlada prava tišina i istinski mir. Pogledajte i ostale naslove, nadam se da će vam se svidjeti što su vam Ian i Neo pripremili. ?
Božićna tišina, Višnja Anić i Vanda Čizmek
Božićna tišina u našem domu nije bez razloga zauzela prvo mjesto. Odmah nas je osvojila šaljivim ilustracijama i tekstovima, a dječak u glavnoj ulozi zove se baš kao i naš tata – Dado. ? Kako onda ova slikovnica ne bi dobila prvo mjesto na našoj top listi omiljenih slikovnica iz ovogodišnjeg adventskog kalendara. No, nisu to jedini razlozi. Priča koju prati ova slikovnica hrvatske autorice Višnje Anić svakodnevna je priča i u našem domu, puno veselja i igre, puno glasnih igara, puno vike i galame. Tako je i u obitelji u kojoj žive Dado i Lucija, Dado naime vole tenkove, Lucija glasnu glazbu i ples i kod njih nikada nema tišine.
„Za Božić si želi nove zvučnike – moćne, razorne. – Zar ti nisu ovi dovoljno glasni? – pita mama zabrinuto. – Ako su dobri zvučnici mama, onda možeš dobro plesati… – Gdje si to čula zlato? – Od Nikine velike sestre.“
No mama ima plan. Nakon kupovine bora za Božić, odlaze zajedno do obližnje crkve, pronaći tišinu.
„- Idemo vidjeti jesu li postavili jaslice – predloži mama. – Samo vi idite unutra. Mi ćemo se grudati ovdje vani – poviče Dado i zaspe sestru grudama snijega. Ona zavrišti i pobjegne iza auta. – Dosta, djeco, dosta je bilo borbe i buke ovih dana – mama je odlučna. – U crkvu ulazimo svi zajedno. Kao obitelj. Psst, tiho…“
U crkvi su se divili jaslicama, promišljali o tome što sve mogu učiniti da bi njihova obitelj bila sretnija, i da bi svijet bio ljepši.
„Ne čujem ništa – kaže Lucija. – Psst… Strpite se. To je tajna poruka. Možemo je čuti samo u potpunoj tišini. Ne ovako… nego … u našim srcima – kaže mama tiho.“
Divna poruka kojom završava ova slikovnica je ono što nam je svima ovih dana potrebno – tišina i mir koji osjećamo u sebi, ne pridajući važnost stvarima koje ne možemo promijeniti, već da promijenimo sebe i svoj pogled na ono što nas okružuje i da njegujemo zahvalnost za činjenicu da i ovog Božića možemo proslaviti Njegovo rođenje u miru i tišini svojih domova.
Findusov Božić, Sven Nordqvist
Svi hvale ovu divnu slikovnicu i sada znamo zašto. Toliko nevjerojatno čudesnih istinitih svakidašnjih trenutaka pronašli smo baš u ovoj knjizi.
Kada starac Pettson netom prije Badnjaka ozlijedi nogu, njegov je mačak Findus osuđen na pomaganje i pripremu za Božić, no ponaša se jako nezahvalno i sve mu smeta. Ne zna hoće li ove godine uopće imati božićno drvce, hoće li biti hrane i njegovih omiljenih kobasica, a ni poklona i ukrasa. Čini se da je Findusu ove godine Božić otkazan.
„No, Findus je i dalje bio tužan. S njuškicom obješenom poput stare čizme sjedio je u kutu kuhinje i umjesto mrkve u postolje za jelku pokušavao ugurati cjepanicu.“
„- Ništa se neće riješiti! Nemamo nikakve hrane kod kuće, samo mrkvu, nemamo ni kekse, ni ribu. Nemamo ni božićno drvce, a već su i drva za potpalu pri kraju. Prilično sam siguran da ni božićnih darova neće biti.“
I baš nas je to potaknulo na jednu od najdražih slikovnicu ovog prosinca jer Božić nikako nije otkazan. On je uvijek tu, u našim srcima, oko nas, ma koliko blještav ili jednostavan on bio. Jer Božić nisu niti skupi ukrasi, ni veliko drvce, ni hrpetina poklona. Božić se događa kada shvatimo kako nam je malo dovoljno za zahvalnost.
Tako starac Pettson pokušava na sve moguće načine udovoljiti Findusu, priprema mu ukrase iz alatnice privezane crvenim koncem, poput žlice, miješalice, toplomjera, porculanske krave, igračke majmunčića… i sve to redom postavljaju na borove grančice. Naposljetku je to bilo poput pravog božićnog drvca. Findus je bio barem djelomično zadovoljan.
Ali kako u najtežim trenucima spoznajemo tuđu ljubav i brigu, tako i Pettsonu i Findusu stižu u pomoć susjedi koji im očiste kućni prilaz od snijega, donose hranu i male darove i s njima proslave Božić. Što ima važnije od ljudskog zajedništva, od toga da jedni drugima nismo teret već prilika za iskazivanje ljubavi i međusobnog uvažavanja?
Pripovijest o mišu koji nije imao sanjke, Kadri Lepp
Djeca obožavaju snijeg, pa tako i šumske životinje u ovoj slikovnici koju je ilustrirala Piret Niinepuu-Kiik. Lisičice i zečići pohrlili su na sanjkanje čim su vani ugledali snijeg, navukli su rukavice i kape, uzeli sanjke i krenuli na igru. Jedino se mišiću nije žurilo, stavio je svoj šal oko vrata, navukao rukavice i kapu, ali samo je tužno gledao ostale kako se sanjkaju jer on jedino od sve djece nije imao sanjke.
„Tužno je gledao gore uz brijeg, prema mjestu na kojem se nalazila najviša točka na svijetu, a velika suza mu je polagano klizila niz crni nos.“
„Više od bilo čega na svijetu mišić se htio sanjkati s ostalom djecom.“
Odjednom se pored njega stvorila stara kornjača koja je izgledala jako mrzovoljno, no zapravo je bila najdobroćudnije stvorenje u šumi koje je malenom mišiću ostvarilo san.
Ovu slikovnicu o dobroti i međusobnom pomaganju svakako pročitajte kod kuće sa svojim klincima, sigurno će im se svidjeti.
Zvrčko i Mljac – Za Božić sam sigurno doma, Holly Hobbie
Jeste li već upoznali Zvrčka i Mljaca? Ako i niste, božićno vrijeme je pravo vrijeme da upoznate ova dva simpatična praščića koji vrlo brzo osvoje srca djece. Neo i Ian ih jako vole i sve priče koje smo dosad o njima čitali su nas se jednako dojmile. Ova je slikovnica prekrasna priča o prijateljstvu, brizi o tuđim osjećajima te o pravoj biti blagdana.
Ovog se puta Mljac vraća kući za Božić, a sve je stalo, i vlakovi i autobusi i taksiji, sve je prekriveno snijegom i pitanje je hoće li Mljac ovog Božića vidjeti Zvrčka, a njemu je to najvažnije na cijelom svijetu: stići k prijatelju i održati obećanje da će ovog Božića biti zajedno.
No u pravi tren stiže i pomaže mu tajanstveni putnik u saonicama koji mu nudi prijevoz i poveze ga skroz do Zvrčka, u Šljukino gnijezdo.
„Mljaca su prenuli zveckanje i cilik. Dok je piljio u mrak, ugledao je slabašno svjetlo koje mu se približavalo. Svjetlucalo je i treperilo u snježnoj noći.“
Prijatelji naposljetku zajedno slave Božić i ne mogu se načuditi svim avanturama koje su zajedno doživjeli kako bi na kraju ipak mogli biti zajedno.
Zvrčko i Mljac – Samo da bude snijega, Holly Hobbie
Zvrčko i Mljac, dvojica malenih simpatičnih praščića ovog Božića ne znaju što bi poklonili jedan drugome, no znaju da je poklon kojeg napraviš sam, uvijek najbolji poklon, pa tako pokušavaju i ove godine iznenaditi jedan drugoga.
Kroz priču se prisjećaju što bi sve jedan drugom mogli pokloniti, pritom misleći kakav je koji od njih.
„Zvrčko je Mljaca poznavao kao svoj dlan. Njegov je prijatelj volio šetnje, pustolovine i neobična mjesta. Volio je zemljovide, opremu i uzbudljivo vrijeme.“
Bez obzira na to što bit blagdana nije darivanje, važno je znati tko što voli, što vole tvoji najmiliji i što bi ih razveselilo. To je zapravo prava srž darivanja – kada nekoga poznaješ u dušu, kada znaš što bi ga moglo obradovati, tada i poklanjaš srcem, makar to bilo „samo“ tvoje vrijeme, tvoj poziv ili kratka poruka. Kada nekoga poželiš upoznati do te mjere da možeš reći da ga poznaješ kao svoj dlan, tek tada to možeš zvati prijateljstvom.
Nadam se da vam se naš odabir svidio, a mi vam želimo divan božićni tjedan, pun mira, zdravlja i Božjeg blagoslova. Neka vam je sretan i blagoslovljen Božić! 🙂
